(JB)
Genesis
32
:
1
Jakov je putovao svojim putem, kad mu u susret izađu anđeli Božji.
(JB)
Genesis
32
:
2
Kad ih Jakov opazi, reče: "Ovo je Božje taborište!" Zato nazva ono mjesto Mahanajim.
(JB)
Genesis
32
:
3
Jakov pošalje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u zemlju Seir, u Edomsku pustaru,
(JB)
Genesis
32
:
4
i naloži im: "Ovako ćete reći mome gospodaru Ezavu: 'Sluga tvoj Jakov poručuje ti: Boravio sam kod Labana i dosad se ondje zadržao.
(JB)
Genesis
32
:
5
Stekao sam goveda, magaradi, ovaca, sluga i sluškinja. Javljam to svome gospodaru, ne bih li našao naklonost u njegovim očima.'"
(JB)
Genesis
32
:
6
Glasnici se vrate Jakovu te mu reknu: "Bili smo kod tvoga brata Ezava; on sam dolazi ti u susret sa četiri stotine momaka."
(JB)
Genesis
32
:
7
Jakov se silno uplaši. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude, stada, krda i deve što ih je sa sobom imao.
(JB)
Genesis
32
:
8
Računao je: ako Ezav naiđe na jedan tabor i napadne ga, drugi bi se tabor mogao spasiti.
(JB)
Genesis
32
:
9
Onda se Jakov pomoli: "O Bože oca moga Abrahama! Bože oca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: 'Vrati se u svoj rodni kraj, i ja ću ti biti dobrostiv!'
(JB)
Genesis
32
:
10
Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. Ta samo sam sa svojim štapom nekoć prešao ovaj Jordan, a sad sam narastao u dva tabora.
(JB)
Genesis
32
:
11
Izbavi me od šaka moga brata, od šaka Ezavovih! Inače se bojim da bi mogao doći i umlatiti i mene, i majke, i djecu.
(JB)
Genesis
32
:
12
Ti si rekao: 'Obilnim ću te dobrima obasipati i tvoje potomstvo umnožiti poput pijeska u moru koji se ne da prebrojiti zbog množine.'"
(JB)
Genesis
32
:
13
Ondje provede onu noć; a onda, od onog što je imao pri ruci, pripravi dar svome bratu Ezavu:
(JB)
Genesis
32
:
14
dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova;
(JB)
Genesis
32
:
15
trideset deva dojilica s njihovim mladima; četrdeset krava i deset junaca; dvadeset magarica i deset magaraca.
(JB)
Genesis
32
:
16
Stado po stado preda svojim slugama. Onda reče svojim slugama: "Idite preda mnom, ali držite razmak među stadima!"
(JB)
Genesis
32
:
17
A prvom izda naredbu rekavši: "Kad te sretne moj brat Ezav pa te upita: 'Čiji si ti? Kamo ideš? Čije je ovo pred tobom?'
(JB)
Genesis
32
:
18
odgovori: 'Tvoga sluge Jakova; ovo je dar koji šalje svome gospodaru Ezavu; on je tamo za nama.'"
(JB)
Genesis
32
:
19
Tako je naredio i drugome, pa trećemu i svima drugima koji su išli za stadima: "Ovo i ovako reci Ezavu kad ga sretneš.
(JB)
Genesis
32
:
20
Još mu dodaj: 'A sluga tvoj Jakov i sam je za nama.'" Mislio je naime: "Ako ga unaprijed udobrostivim darovima, a onda se s njim suočim, možda će mi oprostiti."
(JB)
Genesis
32
:
21
Tako darovi krenu naprijed, dok je on ostao one noći u taborištu.
(JB)
Genesis
32
:
22
One noći on ustane, uzme svoje obje žene, obje svoje sluškinje i svoje jedanaestero djece te prijeđe Jabok preko gaza.
(JB)
Genesis
32
:
23
Prebacivši njih na drugu stranu toka, prebaci zatim i ostalo što bijaše njegovo.
(JB)
Genesis
32
:
24
Jakov ostane sam. I neki se čovjek rvao s njim dok nije zora svanula.
(JB)
Genesis
32
:
25
Videći da ga ne može svladati, ugane mu bedro pri zglobu, tako da se Jakovu kuk iščašio dok su se rvali.
(JB)
Genesis
32
:
26
Potom reče: "Pusti me jer zora sviće!" Ali on odgovori: "Neću te pustiti dok me ne blagosloviš."
(JB)
Genesis
32
:
27
Nato ga onaj zapita: "Kako ti je ime?" Odgovori: "Jakov."
(JB)
Genesis
32
:
28
Onaj reče. "Više se nećeš zvati Jakov nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si."
(JB)
Genesis
32
:
29
Onda zapita Jakov: "Reci mi svoje ime!" Odgovori onaj: "Za moje me ime ne smiješ pitati!" I tu ga blagoslovi.
(JB)
Genesis
32
:
30
Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel jer - reče - "Vidjeh Boga licem u lice, i na životu ostadoh."
(JB)
Genesis
32
:
31
Sunce je nad njim bilo ogranulo kad je prošao Penuel. Hramao je zbog kuka.
(JB)
Genesis
32
:
32
Zato Izraelci do današnjeg dana ne jedu kukovnu tetivu što se nalazi na bedrenom zglobu, budući da je Jakovljev bedreni zglob bio iščašen u kukovnoj tetivi.