(IS)
Ecclesiastes
12
:
1
Spominji se Stvoritelja svojega u mladim danima, prije nego dođu dani zli i prispiju godine, za koje veliš: "Ne dopadaju mi se!"
(IS)
Ecclesiastes
12
:
2
Prije nego pomrči sunce, svjetlo i mjesec i zvijezde i iza dažda opet dođu oblaci.
(IS)
Ecclesiastes
12
:
3
To je doba, kad zadršću čuvari kuće, kad se pognu snažni ljudi, kad počivaju mlinarice jer ih je premalo, kad se skrivaju, koji vire kroz prozore.
(IS)
Ecclesiastes
12
:
4
Vrata s ulica zatvaraju se i zveka mlina biva tiša, o cvrkut ptičji jedan se diže i svi glasovi umuknu.
(IS)
Ecclesiastes
12
:
5
Čovjek se straši visina i strahote na ravnoj stazi; a badem cvjeta, skakavac se samo mučno vuče i napor opada; jer čovjek ulazi u vječnu kuću svoju! Po ulici idu naokolo ljudi turobni.
(IS)
Ecclesiastes
12
:
6
Sjećaj se Stvoritelja, prije nego se prekine uže srebrno, čaša zlatna pukne, vrč se na izvoru razbije, u studenac točak slomljeni padne.
(IS)
Ecclesiastes
12
:
7
I prah se vrati u zemlju, onako, kako je bio, i duh se vrati k Bogu, koji ga je dao - :
(IS)
Ecclesiastes
12
:
8
"Taština nad taštinama!" veli propovjednik, "sve je taština!"
(IS)
Ecclesiastes
12
:
9
K ovomu je još pridodati: "propovjednik je bio mudrac, koji je narodu davao znanje; bio je mislilac, istraživač i sastavio je mnogo priča.
(IS)
Ecclesiastes
12
:
10
Propovjednik se je trudio da nađe ugodne riječi i da napiše iskrene riječi istine.
(IS)
Ecclesiastes
12
:
11
Riječi su mudraca kao ostani volujski, i članovi skupljenih priča kao klini zabijeni, one potječu od jednoga Pastira.
(IS)
Ecclesiastes
12
:
12
Uostalom primi savjete, sine moj; nema kraja mnogome pisanju knjiga, a mnogo učenje umara tijelo.
(IS)
Ecclesiastes
12
:
13
Zaključnu riječ čujmo svi: "Boga se boj, i zapovijedi njegove drži!"
(IS)
Ecclesiastes
12
:
14
To vrijedi za svakoga; jer će svako djelo Bog iznijeti pred sud, sve skriveno, bilo dobro ili zlo.