(IS)
Romans
4
:
1
Što ćemo dakle reći za Abrahama, oca svojega, da je postigao po tijelu 'l
(IS)
Romans
4
:
2
Jer ako se je Abraham opravdan djelima, može se hvaliti, ali ne pred Bogom.
(IS)
Romans
4
:
3
Jer što kaže pismo? Vjerova Abraham Bogu, i uračuna mu se u pravdu."
(IS)
Romans
4
:
4
Ali onome, koji radi, ne računa se plaća po milosti, nego po duga.
(IS)
Romans
4
:
5
A onome, koji ne radi, a vjeruje u onoga, koji opravdava bezbožnika, računa se vjera njegova u pravdu.
(IS)
Romans
4
:
6
Kao što i David veli da je blagoslovljen čovjek, kojemu Bog računa pravdu bez djela:
(IS)
Romans
4
:
7
"Blagoslovljeni, kojima se oprostiše bezakonja, i kojima se grijehi pokriše!
(IS)
Romans
4
:
8
Blagoslovljen čovjek, kojemu Gospodin ne računa grijeha!"
(IS)
Romans
4
:
9
Ovo dakle blaženstvo je li za obrezane ili za neobrezane? Jer kažemo, da se Abrahamu vjera uračuna u pravdu.
(IS)
Romans
4
:
10
Kako se dakle uračuna? Ili kad je bio obrezan ili neobrezan? Ne, kad je bio obrezan, nego kad je bio neobrezan.
(IS)
Romans
4
:
11
I primi znak obrezanja kao pečat pravde, koju je bio postigao vjerom, kad je još bio neobrezan, da bude otac sviju, koji vjeruju, iako nijesu obrezani, da se i njima uračuna u pravdu,
(IS)
Romans
4
:
12
I da bude otac obrezanih, koji ne samo imaju obrezanje, nego i stupaju stazom vjere, koju je imao otac naš Abraham još prije obrezanja.
(IS)
Romans
4
:
13
Jer obećanje, da bude baštinik svijeta, nije dano Abrahamu ili potomstvu njegovu zakonom, nego pravdom iz vjere.
(IS)
Romans
4
:
14
Jer ako bi bili baštinici samo oni, koji su od zakona, to bi bila vjera bez vrijednosti i obećanje ništavo,
(IS)
Romans
4
:
15
Jer zakon dovodi samo gnjev: "gdje nema zakona, nema ni prijestupa,
(IS)
Romans
4
:
16
Dakle od vjere i stim po milosti. Tako je obećanje tvrdo za sve potomke, ne samo za one, koji imaju zakon, nego i za one, koji imaju vjeru Abrahamovu.
(IS)
Romans
4
:
17
On je svima narodima otac pred Bogom po riječi Pisma: "Postavio sam te ocem mnogim narodima: "Ili njega, koji oživljuje mrtve i zove ono, što nije, kao ono, što jest, on je vjerovao.
(IS)
Romans
4
:
18
On je protiv nade vjerovao u nadu, da će biti otac mnogim narodima, kao što mu je bilo rečeno: "Tako će biti potomstvo tvoje."
(IS)
Romans
4
:
19
On nije oslabio u vjeri, makar je razabirao, da mu je bilo tijelo već obamrlo - bilo mu je blizu što godina - i da je bilo obamrlo i krilo Sarino.
(IS)
Romans
4
:
20
U obećanje Božje ne posumnja nevjerovanjem, nego ojača u vjeri i dade slavu Bogu,
(IS)
Romans
4
:
21
I bio je tvrdo osvjedočen, da Bog može i učiniti, što je obećao.
(IS)
Romans
4
:
23
A nije pisano samo zbog njega, da mu se uračuna u pravdu,
(IS)
Romans
4
:
24
Nego i zbog nas, kojima će se uračunati, ako vjerujemo u onoga, koji je uskrsnuo od mrtvih Isusa Krista. Gospodina našega,
(IS)
Romans
4
:
25
Koji je predan zbog grijeha naših i uskrsnuo zbog opravdanja našega,