(IS)
Acts
17
:
1
Preko Amfipola i Apolonije stigoše u Solun, gdje je bila sinagoga židovska.
(IS)
Acts
17
:
2
I Pavao po običaju uđe k njima, i tri im je subote govorio o Pismima
(IS)
Acts
17
:
3
Pokazujući i dokazujući, da je trebalo da Krist trpi i uskrsne od mrtvih, i da ovaj Isus, kojega ja propovijedam vama, jest Krist.
(IS)
Acts
17
:
4
I neki od njih vjerovaše i pridružiše se Pavlu i Sili, i od bogobojaznih neznabošca mnoštvo veliko, i od žena plemenitih ne malo!
(IS)
Acts
17
:
5
A Židovi zavidni uzeše neke zle ljude od prostoga svijeta i skupivši četu uzbuniše grad i napadoše na kuću Jasonovu i stadoše tražiti, da ih izvedu pred narod.
(IS)
Acts
17
:
6
A kad njih ne nađoše, povukoše Jasona i neku braću pred gradske poglavare vičući: "Ovi, što zamutiše sav svijet, dođoše i ovamo.
(IS)
Acts
17
:
7
Jason ih primio, i ovi svi rade protiv carskih odredaba govoreći, da ima drugi kralj, Isus."
(IS)
Acts
17
:
8
I uznemiriše narod i gradske poglavare, kad ovo čuše.
(IS)
Acts
17
:
9
Ali ih pustiše, kad ih Jason i ostali zadovoljiše odgovorom.
(IS)
Acts
17
:
10
A braća odmah noću otpraviše Pavla i Silu u Bereju. Došavši onamo uđoše u sinagogu židovsku.
(IS)
Acts
17
:
11
A ovi su bili plemenitiji od onih u Solunu, jer primiše riječ sa svim srcem, i svaki su dan ispitivali Pisma, je li to tako.
(IS)
Acts
17
:
12
I vjerovaše mnogi od njih, i od poštenih neznabožačkih žena, i od muževa ne malo.
(IS)
Acts
17
:
13
A kad doznaše Židovi u Solunu, da je Pavao i u Bereji propovijedao riječ Božju, dođoše i onamo, te podigoše i pobuniše mnoštvo.
(IS)
Acts
17
:
14
A braća onda odmah otpraviše Pavla, da ide k moru, a Sila i Timotej ostadoše ondje.
(IS)
Acts
17
:
15
A pratioci dovedoše Pavla do Atene, i primivši zapovijed od njega na Silu i Timoteja, da dođu k njemu što brže, odoše.
(IS)
Acts
17
:
16
A kad ih je Pavao čekao u Ateni, uzruja se duh njegov u njemu gledajući grad pun idola.
(IS)
Acts
17
:
17
I raspravljao je u sinagogi sa Židovima i s bogobojaznima, i na trgu svaki dan s onima, što su bili ondje.
(IS)
Acts
17
:
18
A neki od epikurejskih i stoičkih mudraca prepirali su se s njim; i jedni su govorili: "Što hoće ovaj brbljavac da kaže?" A drugi: "Čini se, da propovijeda tuđe bogove." Jer je propovijedao Isusa i uskrsnuće.
(IS)
Acts
17
:
19
Pa ga uzeše i odvedoše na Areopag govoreći: "Možemo li znati, kakva je ta nova nauka, što je ti propovijedaš?
(IS)
Acts
17
:
20
Jer nešto novo mećeš u naše uši; hoćemo dakle da znamo, što to znači."
(IS)
Acts
17
:
21
Svi naime Atenjani i tuđinci došljaci nemaju ni za što drugo vremena, nego da što novo govore ili slušaju.
(IS)
Acts
17
:
22
A Pavao stavši nasred Areopaga reče: "Ljudi Atenjani! Po svemu vas vidim, da ste vrlo pobožni,
(IS)
Acts
17
:
23
Jer prolazeći i motreći vaše svetinje nađoh i žrtvenik, na kojem je bilo napisano: "Bogu nepoznatomu. Što dakle ne znajući štujete, to vam ja propovijedam.
(IS)
Acts
17
:
24
Bog, koji je stvorio svijet i sve, što je u njemu, on, jer gospodar neba i zemlje, ne stanuje u rukotvorenim hramovima,
(IS)
Acts
17
:
25
Niti prima službe od ruku čovječjih, kao da bi što trebao, kad on sam daje svima život i dihanje i sve.
(IS)
Acts
17
:
26
I učinio je da od jednoga sav rod ljudski stanuje po svemu lica zemaljskom, i postavio je određena vremena i međe stanovanja njihova.
(IS)
Acts
17
:
27
Da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli, premda nije daleko ni od jednoga od nas.
(IS)
Acts
17
:
28
Jer u njemu živimo, i mičemo se, i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: 'Njegov smo i rod.'
(IS)
Acts
17
:
29
Kad smo dakle rod Božji, ne treba da mislimo, da je Božanstvo kao zlato ili srebro ili kamen, kao tvorevina umjetnosti i mišljenja ljudskoga.
(IS)
Acts
17
:
30
Ne gledajući dakle Bog na vremena neznanja, sad navješćuje ljudima, da svi svuda čine pokajanje.
(IS)
Acts
17
:
31
Jer je postavio dan, u koji će suditi čitavome svijetu po pravdi preko čovjeka, koga je odredio i pred svima potvrdio uskrsnuvši ga od mrtvih."
(IS)
Acts
17
:
32
A kad čuše za uskrsnuće od mrtvih, jedni se narugaše, a drugi rekoše: "O tom ćemo te slušati drugi put."
(IS)
Acts
17
:
34
A neki ljudi pristadoše uz njega i vjerovaše, među kojima je i Dionizije Areopagit, i žena po imenu Damara, i drugi s njima.