(IS)
Acts
4
:
1
Dok su oni govorili narodu, naiđoše na njih svećenici, zapovjednik hrama i saduceji.
(IS)
Acts
4
:
2
Bili su ogorčeni, što oni uče narod i navješćuju u Isusu uskrsnuće od mrtvih.
(IS)
Acts
4
:
3
I digoše na njih ruke i metnuše ih u zatvor do ujutro, jer je već bila večer.
(IS)
Acts
4
:
4
Mnogi od onih, koji su bili slušali propovijed, vjerovaše; i postade broj muškaraca oko pet tisuća.
(IS)
Acts
4
:
5
A kad bi ujutro, skupiše se glavari njihovi, i starješine, i književnici u Jerusalemu,
(IS)
Acts
4
:
6
I Ana, veli svećenik, i Kaifa i Ivan i Aleksandar, i kolikogod ih je bilo od roda svećeničkoga.
(IS)
Acts
4
:
7
I metnuše ih na sredinu i upitaše ih: "Kakvom moćju ili u čije ime učiniste vi ovo?"
(IS)
Acts
4
:
8
Tada im Petar napunivši se Duha Svetoga reče: "Glavari narodni i starješine čujte!
(IS)
Acts
4
:
9
Ako danas bivamo istraživani za dobro djelo, koje učinismo bolesnu čovjeku, te on ozdravi,
(IS)
Acts
4
:
10
To neka je na znanje svima vama i svemu narodu Izraelovu: U ime Isusa Krista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog oživi od mrtvih, po njemu stoji ovaj pred vama zdrav.
(IS)
Acts
4
:
11
Ovo je kamen, koji vi graditelji odbaciste, a koji postade kamen ugaoni.
(IS)
Acts
4
:
12
I nema ni u jednom drugom spasenja; jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima, u kojem treba da se spasimo."
(IS)
Acts
4
:
13
A kad vidješe smjelost Petrovu i Ivanovu i razabraše, da su ljudi neškolovani i prosti, divili su se, a znali su ih, da su bili s Isusom.
(IS)
Acts
4
:
14
Jer vidješe i iscijeljenoga čovjeka, gdje stoji s njima, nijesu mogli ništa da odvrate.
(IS)
Acts
4
:
15
Onda im zapovjediše, da izađu iz vijeća, i stadoše vijećati jedan s drugim,
(IS)
Acts
4
:
16
Govorili su: "Što da učinimo ovim ljudima? Jer da su očito čudo učinili, poznato je svima, koji stanuju u Jerusalemu, i ne možemo tajiti.
(IS)
Acts
4
:
17
Ali da se dalje ne raširi po narodu, oštro im zaprijetimo, da više ne govore za ime ovo nikome!"
(IS)
Acts
4
:
18
Dozvaše ih i zapovjediše im, da ništa ne govore niti uče u ime Isusovo.
(IS)
Acts
4
:
19
Petar i Ivan odgovoriše Im: "Je li pravo pred Bogom, da vas većma slušamo negoli Boga, sudite!
(IS)
Acts
4
:
20
Jer ne možemo ne govoriti, što vidjesmo i čusmo."
(IS)
Acts
4
:
21
A oni im zaprijetiše i pustiše ih, ne našavši ništa, kako bi ih kaznili zbog naroda, jer su svi slavili Boga za ono, što se je bilo dogodilo.
(IS)
Acts
4
:
22
Jer onome čovjeku, koji je tako čudesno ozdravio, bilo je više od četrdeset godina.
(IS)
Acts
4
:
23
A kad su bili otpušteni dođoše k svojima i javiše im, što su im bili sve rekli glavari svećenički i starješine.
(IS)
Acts
4
:
24
A oni kad čuše, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: "Gospodine, Stvoritelju neba i zemlje, mora i svega, što je u njima!
(IS)
Acts
4
:
25
Ti si Duhom Svetim na usta našega oca Davida, sluge svojega, rekao: 'Zašto se bune neznabošci, i narodi smišljaju prazne osnove?
(IS)
Acts
4
:
26
Dižu se kraljevi zemaljski, i skupljaju se knezovi protiv Gospodina i Pomazanika njegova.'
(IS)
Acts
4
:
27
Jer se zaista ujediniše u ovome gradu Herod i Poncije Pilat s neznabošcima i sa plemenima Izraelovim protiv tvojega svetoga Sluge Isusa, tvojega pomazanika.
(IS)
Acts
4
:
28
Oni učiniše, što su bile unaprijed odredile ruka tvoja i odluka tvoja.
(IS)
Acts
4
:
29
I sad, Gospodine, pogledaj na njihove prijetnje, i daj slugama svojim, da govore sa svom smjelošću riječ tvoju!
(IS)
Acts
4
:
30
Pružaj ruku svoju, da se po imenu tvojega svetoga Sluge Isusa događaju iscijeljena, znaci i čudesa!"
(IS)
Acts
4
:
31
Iza ove molitve potrese se mjesto, gdje su bili skupljeni. Svi se napuniše Duha Svetoga, i navješćivali su riječ Božju sa smjelošću.
(IS)
Acts
4
:
32
A mnoštvo vjernika bilo je jedno srce i jedna duša. I ni jedan nije govorio za imanje svoje da je njegovo, nego im je sve bilo zajedničko.
(IS)
Acts
4
:
33
I apostoli su s velikom silom svjedočili za uskrsnuće Gospodina Isusa Krista, i velika je milost bila na svima njima.
(IS)
Acts
4
:
34
Jer ni jedan među njima nije bio siromašan. Tko je posjedovao njive ili kuće, prodavao bi ih i donosio novce, što su uzimali za to,
(IS)
Acts
4
:
35
I stavljali su pred noge apostolima, A davalo se svakome, koliko je tko trebao.
(IS)
Acts
4
:
36
Tako je Levit Josip iz Cipra, koji je od apostola bio prozvan Barnaba, što znači sin utjehe",
(IS)
Acts
4
:
37
Imao njivu, prodao ju i donio novce i stavio ih apostolima pred noge.