(IS)
Job
2
:
1
A dogodi se jednoga dana, da dođoše sinovi Božji i stupiše pred Gospoda. I Sotona se pojavi među njima i stupi pred Gospoda.
(IS)
Job
2
:
2
I Gospod upita Sotonu: "Odakle dolaziš?" Sotona odgovori Gospodu: "Prohodio sam zemljom i putovao po njoj."
(IS)
Job
2
:
3
Tada reče Gospod Sotoni: "Jesi li opazio i slugu mojega Joba? Nema takva čovjeka na zemlji. Pošten je i pravedan, boji se Boga i kloni se oda zla. I premda si me nagovorio, da mu naškodim ni za što, još je uvijek utvrđen u svojoj pobožnosti."
(IS)
Job
2
:
4
Sotona odgovori Gospodu: "Kožu za kožu: sve što ima čovjek, daje za život svoj.
(IS)
Job
2
:
5
Ali pruži samo jednom ruku svoju i dotakni se kostiju njegovih i mesa njegova, pa neće li otvoreno ustati proti tebi!"
(IS)
Job
2
:
6
Tada reče Gospod Sotoni: "Dobro, neka ti je on u vlasti! Samo mu moraš sačuvati život!"
(IS)
Job
2
:
7
I Sotona ostavi Gospoda i udari Joba zlim prištem od pete do tjemena.
(IS)
Job
2
:
8
A on uze crijep, da se struže njime; pritom je sjedio na smetlištu.
(IS)
Job
2
:
9
Tada ga prekori žena njegova. "Držiš li se još uvijek tvrdo pobožnosti svoje? Odreci se Boga, pa umri!"
(IS)
Job
2
:
10
A on joj odgovori: "Kao luđakinja brbljaš Dobro smo primali od Boga, a zla zašto da ne primamo!" Kraj svega toga ne sagriješi Job usnama svojim.
(IS)
Job
2
:
11
Kada tri prijatelja Jobova čuše za svu nesreću, što se bila svalila na njega, dođoše svaki iz svojega mjesta: Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama. Oni se dogovoriše, da mu iskažu svoju sućut i da ga potješe
(IS)
Job
2
:
12
A kad izdaleka podigoše oči svoje i ne prepoznaše ga, počeše plakati glasno, razderaše svoje haljine i posuše se prahom po glavi bacajući ga gore.
(IS)
Job
2
:
13
I sjedili su kod njega na zemlji sedam dana i sedam noći, a da ne progovoriše ni riječi; jer vidješe, da je njegova bol vrlo velika.