(IS)
Job
24
:
1
Zašto Svemoćni nije odredio kaznena vremena? Zašto vjernici njegovi ne gledaju sudbenih dana njegovih?
(IS)
Job
24
:
2
Međe se pomiču, stada se otimaju i gone se na pašu;
(IS)
Job
24
:
3
Sirotama odgone magarca; u zalogu uzimaju goveče udovici;
(IS)
Job
24
:
4
Siromahe odbijaju s puta, i tko je god bijedan u zemlji, skriva se.
(IS)
Job
24
:
5
Eto, kao divlji magarci u pustinji izlaze oni na posao svoj, da traže hranu sebi; pustinja im daje kruh za djecu;
(IS)
Job
24
:
6
Na polju kose sijeno, pabirče u vinogradu zlikovčevu;
(IS)
Job
24
:
7
Bez haljina noćuju goli, na zimi nemaju pokrivala;
(IS)
Job
24
:
8
Okisnu od dažda u gori, bez krova privijaju se k stijeni.
(IS)
Job
24
:
9
Od prsiju materinih trgaju siroče, siromaha tlače pljenidbom;
(IS)
Job
24
:
10
Hodaju goli, bez haljina, i gladni vuku snopove;
(IS)
Job
24
:
11
U svojim zidinama cijede ulje, grožđe u kacama gaze, a žeđaju.
(IS)
Job
24
:
12
Stenju pod bjesnilom ljudskim, viče duša ranjenih na smrt, a Bog ne pazi nikad na sramotu.
(IS)
Job
24
:
13
Drugi su kod neprijatelja svjetlosti, ne poznaju putova njezinih i ne ostaju na stazama njezinim.
(IS)
Job
24
:
14
Zorom ustaje krvnik, ubija uboge i siromahe, lupež se vuca okolo po noći.
(IS)
Job
24
:
15
Oko preljubočinca očekuje sumrak, misli: nijedno me oko ne vidi, i skriva lice svoje.
(IS)
Job
24
:
16
U mraku provaljuju u kuće, a obdan se zaključavaju, neće da što znaju za svjetlost;
(IS)
Job
24
:
17
Jer je jutro njima svima jedna groza, vrijeme, kad se može vidjeti, smrtna strahota.
(IS)
Job
24
:
18
Neka propadne na površini vode! Neka je u zemlji prokleta baština njegova! Neka ne udari više nikada stazom vinogradskom!
(IS)
Job
24
:
19
Kao što suha žega siše vodu snježnu: tako podzemni svijet zlikovce.
(IS)
Job
24
:
20
Neka ga zaboravi utroba materina. Neka se crvi naslađuju na njemu. Neka ga se ne spominje nikada! Kao drvo skršit će se zloća.
(IS)
Job
24
:
21
Neka se združi s neplodnom, koja ne rađa, on, koji ne učini ništa dobro udovici!
(IS)
Job
24
:
22
Ipak daje moć njegova dug život silnicima; on ustane opet, makar se više nije uzdao u život.
(IS)
Job
24
:
23
Dadne mu u što će se pouzdati, biva poduprt, oči su njegove na putovima njihovim,
(IS)
Job
24
:
24
Uzviše se - zamalo, pa ih više nema; padaju, prolaze kao sve; odreže ih se kao vrhove klasja.
(IS)
Job
24
:
25
Ili zar nije tako? Tko će me utjerati u laž? Tko će pokazati moj govor kao ništav?