(IS) Job 24 : 1 Zašto Svemoćni nije odredio kaznena vremena? Zašto vjernici njegovi ne gledaju sudbenih dana njegovih?
(IS) Job 24 : 2 Međe se pomiču, stada se otimaju i gone se na pašu;
(IS) Job 24 : 3 Sirotama odgone magarca; u zalogu uzimaju goveče udovici;
(IS) Job 24 : 4 Siromahe odbijaju s puta, i tko je god bijedan u zemlji, skriva se.
(IS) Job 24 : 5 Eto, kao divlji magarci u pustinji izlaze oni na posao svoj, da traže hranu sebi; pustinja im daje kruh za djecu;
(IS) Job 24 : 6 Na polju kose sijeno, pabirče u vinogradu zlikovčevu;
(IS) Job 24 : 7 Bez haljina noćuju goli, na zimi nemaju pokrivala;
(IS) Job 24 : 8 Okisnu od dažda u gori, bez krova privijaju se k stijeni.
(IS) Job 24 : 9 Od prsiju materinih trgaju siroče, siromaha tlače pljenidbom;
(IS) Job 24 : 10 Hodaju goli, bez haljina, i gladni vuku snopove;
(IS) Job 24 : 11 U svojim zidinama cijede ulje, grožđe u kacama gaze, a žeđaju.
(IS) Job 24 : 12 Stenju pod bjesnilom ljudskim, viče duša ranjenih na smrt, a Bog ne pazi nikad na sramotu.
(IS) Job 24 : 13 Drugi su kod neprijatelja svjetlosti, ne poznaju putova njezinih i ne ostaju na stazama njezinim.
(IS) Job 24 : 14 Zorom ustaje krvnik, ubija uboge i siromahe, lupež se vuca okolo po noći.
(IS) Job 24 : 15 Oko preljubočinca očekuje sumrak, misli: nijedno me oko ne vidi, i skriva lice svoje.
(IS) Job 24 : 16 U mraku provaljuju u kuće, a obdan se zaključavaju, neće da što znaju za svjetlost;
(IS) Job 24 : 17 Jer je jutro njima svima jedna groza, vrijeme, kad se može vidjeti, smrtna strahota.
(IS) Job 24 : 18 Neka propadne na površini vode! Neka je u zemlji prokleta baština njegova! Neka ne udari više nikada stazom vinogradskom!
(IS) Job 24 : 19 Kao što suha žega siše vodu snježnu: tako podzemni svijet zlikovce.
(IS) Job 24 : 20 Neka ga zaboravi utroba materina. Neka se crvi naslađuju na njemu. Neka ga se ne spominje nikada! Kao drvo skršit će se zloća.
(IS) Job 24 : 21 Neka se združi s neplodnom, koja ne rađa, on, koji ne učini ništa dobro udovici!
(IS) Job 24 : 22 Ipak daje moć njegova dug život silnicima; on ustane opet, makar se više nije uzdao u život.
(IS) Job 24 : 23 Dadne mu u što će se pouzdati, biva poduprt, oči su njegove na putovima njihovim,
(IS) Job 24 : 24 Uzviše se - zamalo, pa ih više nema; padaju, prolaze kao sve; odreže ih se kao vrhove klasja.
(IS) Job 24 : 25 Ili zar nije tako? Tko će me utjerati u laž? Tko će pokazati moj govor kao ništav?