(IS)
Job
7
:
1
Nije li u mučnoj raboti čovjek na zemlji? Nije li život njegov sudbina nadničara?
(IS)
Job
7
:
2
Jednak robu, što uzdiše za sjenom; jednak najamniku, što još čeka na plaću?
(IS)
Job
7
:
3
Tako mi postadoše baštinom mjeseci puni jada; moj dio bile su noći nevolje.
(IS)
Job
7
:
4
Kad legnem na počinak, mislim: kad ću ustati? Kad će proći noć? I tako se prevrćem bez pokoja, dok osvane jutro.
(IS)
Job
7
:
5
Tijelo je moje obučeno u trulež, koža je moja slična zemljanoj kori; još malo, i raščinit će se.
(IS)
Job
7
:
6
Dani moji proletješe brže od čunka, prođoše bez nadanja.
(IS)
Job
7
:
7
Spomeni se, da je moj život samo dah, da se oko moje neće više obradovati dobru!
(IS)
Job
7
:
8
Tko me sada još gleda, neće me doskora više vidjeti; tvoj pogled kada me potraži, mene više neće biti.
(IS)
Job
7
:
9
Kao što se oblak razilazi i nestaje ga, tako tko siđe u grob, neće više nikada doći natrag.
(IS)
Job
7
:
10
Nikada se više neće vratiti kući svojoj, i njegov ga stan nikada opet neće vidjeti.
(IS)
Job
7
:
11
Zato ja neću braniti ustima svojim, govorit ću u tuži duha svojega, naricati u jadu duše svoje.
(IS)
Job
7
:
12
Jesam li ja more ili neman morska, te me nagoniš da budem budan?
(IS)
Job
7
:
13
Kada pomislim: utješit će me postelja moja, počivalište moje pomoći će mi da snosim nevolju svoju,
(IS)
Job
7
:
14
Tada me pohodiš strašnim sanjanjem i prepadaš me utvarama,
(IS)
Job
7
:
15
Da bih prije odabrao udavljen biti, i smrt bih volio vidjeti nego te kosti svoje.
(IS)
Job
7
:
16
Dojadilo mi je; neću vječno živjeti; prođi me se; jer su dani moji samo dah.
(IS)
Job
7
:
17
Što je čovjek, da ga tako cijeniš i da na njega upravljaš oko svoje?
(IS)
Job
7
:
18
Da ga pohađaš svako jutro i kušaš ga svaki čas?
(IS)
Job
7
:
19
Kad ćeš se već odvratiti od mene i pustiti me da progutam pljuvačku svoju?
(IS)
Job
7
:
20
Pa i kad bih sagriješio, što bih stim nanio tebi, čuvaru ljudskih srdaca? Zašto me mećeš sebi za biljegu.? Zašto da ti ja služim kao nišan?
(IS)
Job
7
:
21
Zar mi ne možeš oprostiti prijestup moj i otpustiti krivnju zlodjela mojih? Jer ću sad leći u prah, i kad me potražiš, neće me više biti Govor Bildadov: Job se mora obratiti i onda će mu biti dobro.